Andrićeva „ Na Drini Ćuprija“ nije roman u klasičnom
smislu. Glavni junak je kameni most na Drini (1516.-1914.). Vreme u
romanu se deli na 2 perioda: turska i austrijska vladavina. Turska
okupacija je 3,5 veka, od odvođenja srpske dece u danku u krvi pa do
ulaska austrijske vojske 1878.god.
Period austrijske okupacije traje samo 3,5 decenije, ali to u romanu
izgleda drugačije : 1/3 romana opisuje tursku vladavinu, a preostale
2/3 romana su austrijska okupacija. Građa romana je podeljena u 24
glave, a već u 9. glavi je opisan ulazak austrijske vojske u Višegrad.
Andrić prati iz veka u vek raznovrsne promene u kasabi (mali grad) i
istorijske događaje (turska vladavina, austrijska vladavina i osvitak I
svetskog rata).Sudbine pojedinaca su karakteristične za određene
istorijske trenutke i po tome ih je pisac birao (Fatima, Lotika, Milan
Glasinčanin, Ali Hodža Mutevelić). Sam most nastaje iz mnogostruke
patnje ljudi iz ovog kraja, iz bolnih uspomena velikog vezira Mehmed –
paše Sokolovića (Baja)→(koga turci odvode kao 10-godišnjaka 1516. god. u
danku u krvi) i iz teškog i mukotrpnog života naših ljudi koji su pod
nečuvenim terorom podizali ovaj most. 10-god. dečak je u tuđem svetu
promenio ime i veru, postao čuven vojskovođa, carev zet proširene
granice turske imperije, ali je čitav život nosio u sebi jedan oštar
bol koji ga je često presecao u grudima kao strašno sećanje na onu
skelu kada je u danku u krvi prvi put prešao Drinu praćen lelekom majke.
Veliki vezir je odlučio da na nekadašnjoj skeli podigne most verujući
da će se tako osloboditi tog nejasnog bola u grudima koji ga tišti i
pomoći svojim zemljacima.
U opisu izgradnje mosta utkane su slike gorkog rada raje (naroda),
svirepost turskih okupatora kao što je glavni nadzornik Abidaga i
posle slike turske vlasti u prvih 9 glava dolazi Austro-Ugarska vlast do
kraja romana. Za vreme turske vlasti most često postaje krvavo
gubilište, ali se za njega vezuju i intimne tragedije,kao što je
tragedija Lepe Fatime. Pisac kaže: “Između života ljudi u kasabi i ovoga
mosta postoji prisna vekovna veza, njihove su sudbine tako isprepletane
da se odvojeno ne daju zamisliti i stoga je priča o postojanju i
sudbini mosta, istovremeno priča o životu kasabe, prepliću se istorijsko
i legendarno iz naraštaja u naraštaj isto kao što se i kroz sva
pričanja o kasabi provlači linija kamenog mosta sa 11 lukova. “Reka
Drina je metafora prolaznosti: most, tesani kamen je simbol trajnog,
čovekovog..
Interesantan je Alihodža Mutevelić
koji je predstavnik nekadašnjeg sloja-feudalnog koji izumire, mudar i
oprezan, ali pored saznanja da je tursko prošlo, on ne prihvata nove
promene gde ne može da vlada samo jedan turski vazal.
U delu ima dosta pojedinačnih priča i svaka je zasebna umetnička
celina: Buntovnik Radisav (tip srpskog slobodarskog seljaštva).
Abidaga (simbol turske svireposti), priča o Fatimi, kockar Milan
Glasinganin, priča o jevrejki Lotiki koja vodi kafanu kraj mosta.
Pojedinačne sudbine ljudi povezane su sa legendama neistorijskim
događajima. Most ili saraj grade osvajači, ali on je istovremeno i
humana uspomena na nezaboravnog vezira. Pored mosta prolaze ljudi ,
generacije, a on ostaje postojan i nepromenjiv . Za njega se vezuju
istoriska hronika i legende, zabave, dokoni, lokalne atrakcije kao
ćorkan, tragedije vojnika Peduna ,da bi se završio sa misaonim
Alihodžom, koji doživljava da austrijska mina početkom I sv. rata ruši
jedan luk na mostu što je toliko potreslo Alihodžu u dućanu krenuo kući i
usput pao mrtav.
Čitava kompozicija romana je u stvari linija samog mosta koji simbolično
povezuje renesansni zapad i zaostali istok. Simbolično spaja dve
nesigurne obale , samo ta ćuprija i taj kamen stoje kao ćutljivi
spomenik prohujalih vremena. Isto vremeno ovaj most kao i onaj na Žepi
predstavlja ostvarenje vezira koji je realizovo majstor Antonije,
njegovu želju za večitim traganjem za lepotom.
U delu se prepliću teme iz prošlosti i sadašnjosti trenutka što ga
čini romanom - hronikom (istorijografski postupak u građi dela, nema
prave romaneksne fabule). Istoricizam u delu nije upadljiv, jer se
prikazuju kolektivne i pojedinačne sudbine u određenim istorijskim
razmacima. Prikazuju se sudbine velikih, značajnih ljudi, ali i malih i
beznačajnih ličnosti. Sa sudbinom 4 veka mosta tako su vezane
mnogobrojne i sudbine i mašte i narodna verovanja i sujeverja. Naizgled
su sudbine junaka nepovezane, i ređaju se kroz vekove jedna za drugom,
ali tu se javlja most kao jedna spona koja ih vezuje kroz vekove, jer su
sve te pojedinačne sudbine vezane za most. Znači da se javljaju
preplitanja legandarnog i istorijskog. Samo neukrotiva Drina krije u
sebi simboliku prolaznosti života, nečega što teče, što se menja, a
nasuprot njoj most i kamen predstavlja trajnost i večnost čovekovog
dela.
Most je
simboličan u kidanju granica , spajanju nepovezanog, povezivanju
krajnosti, jer njegovi krajevi ne razdvajaju, već približavaju obale i
povezuju ljude. Iz toga različiti mostovi kao simbol spajanja su česta
inspiracija u Andrićevim delima.